Otvoreno pismo predsjednika Fondacije, Sinana Alića, ministru vanjskih poslova BiH Igoru Crnadku

Izuzetno cijenim vaš napor da se, kao prvi čovjek bh diplomatije, izborite za što povoljniji imidž naše države u svijetu. Kroz tu prizmu sam prihvatio i vašu pohvalu naporima Beograda i Prištine da kroz dijalog prevazilaze probleme u interesu svojih građana. Istina učinili ste to u funkciji predsjedavajućeg Komiteta ministara Vijeća Ervrope. U istoj funkciji ste se oglasili upućujući čestitke ovogodišnjim dobitnicima Nobelove nagrade. I to je za svako pohvalu.
U ovom pismu želim Vam skrenuti pažnju na jedan problem za kojeg vjerujem da Vam nije nepoznat. Zaista je dobro ako se bilo ko, a u konkretnom slučaju Beograd i Priština, dogovara u korst svojih građana. Ali, gospodine, Crnadak, vjerujem da primjećujete da Beograd i Priština očigledno voze brzinom kojom ih ne može pratiti Bosna i Hercegovina. Šta želim kazati? Pogodnosti koje su donijeli briselski razgovori i dogovori Beograda i Prištine su nebrojene. Jedna od najznačajnijih je, svakako, sloboda kretanja u oba pravca.
I tako, dok građani Srbije mogu bez ikakvih problema putovati na Kosovo a građani Kosova u Srbiju, taj slučaj nije sa građanima Bosne i Hercegovine i Kosova. Moglo bi se kazati da je blokada potpuna. Štete koje prvenstveno trpi privreda još niko nije izračunao. Svojevremeno su zvanične institucije Prištine više od godinu dana čekale hoće li zvanično Sarajevo ukinuti vize za građane Kosova, a pošto se to nije dogodilo i oni su na bazi reciprociteta uveli vize građanima Bosne i Hercegovine. I to traje više od dvije godine. Zbog takve politike zvaničnog Sarajeva trpe svi, i građani i privreda, na obje strane.
Zbog toga Vam i pišem. Otvorite raspravu na tu temu. Zar nema ništa logičnije pridružiti se projektima koje zajednički, uz briselsku asistenciju, realizuju Srbija i Kosovo i na taj način stvoriti preduslov za slobodnu komunikaciji ljudi i roba na relaciji Bosna i Hercegovina – Kosovo. To, naravno, kao i u slučaju Srbije, ne podrazumijeva priznanje kosovske državnosti, nego naprosto stvaranje uslova za normalnu komunikaciju, koja će biti od obostrane koristi.