Na suđenju za zločine počinjene u Srebreniku, svjedok Tužilaštva BiH Rado Jovanović ispričao je kako je izudaran u Rapatnici, gdje je doveden nakon što ga je u junu 1992. godine policija odvela iz rodnog sela Potpeć. “Bila je noć. Na vrata su uletjela dvojica sa baterijskom lampom. Počeli su nas udarati nogama. Vikali su: ‘Dižite se, majku vam četničku, pobićemo vas.' Upalilo se svjetlo i prepoznao sam Mustafu Ćovića zvanog Mućo”, prisjetio se Jovanović.
Svjedok je dodao kako misli da je nakon paljenja svjetla drugo lice udarilo njegovog rođaka Miću Jovanovića u predjelu prepona. Jovanović je rekao da je odveden na ispitivanje, gdje je saznao da se taj drugi čovjek zove Ibračević.
“Da li sam ga ja pitao kako se zove... Pitao sam ga šta mu je Faruk Ibračević, funkcioner iz Srebrenika. Rekao mi je da mu je to brat. Ispitivao me je gdje smo bili, što smo išli u Smoluću, ima li vojske...”, kazao je svjedok.
Dok ga je Ibračević ispitivao, kako je naveo, Mustafa Ćović se “igrao s povećim nožem”, koji je zabadao u sto, te izražavao čuđenje što se Jovanović nije predao. Optuženi Ekrem Ibračević pitao je svjedoka da li je za vrijeme razgovora s njima sjedio jedan policajac, ali Jovanović je rekao da ga se ne sjeća.
Tužilaštvo BiH tereti Ekrema Ibračevića, Faruka Smajlovića i Sejdaliju Ćovića za mučenje i zlostavljanje srpskih civila u periodu od juna do avgusta 1992. u Mjesnoj zajednici u Rapatnici i prostorijama fudbalskog kluba.
Svjedok Jovanović je kazao da su početkom avgusta prebačeni u zatvor u Tuzli u pratnji “Ibračevića i njegove ekipe”.
Dok su se vozili, kako je opisao, Lazar Stanišić mu je pokazao “leđa unakažena od paljenja”.
Odbrane optuženih usmjerile su pitanja na prvi dio svjedočenja u kojem je Jovanović naveo kako je radio kao policajac do početka napada na njegovo selo Potpeć, kako je sa ostalim stanovništvom otišao u Smoluću (opština Lukavac), te kako se sa rođakom ponovo vratio u Potpeć.
Na pitanje da li se kao policajac javio pretpostavljenom kada je prestao odlaziti na posao, svjedok je odgovorio da nije mogao. Pušku i pištolj je za to vrijeme, kako je rekao, nosio sa sobom, jer je zadužio to oružje, a zakopao ga je u šumi prije nego što su uhapšeni.
Jovanović je kategoricki odbio sugestije da je bio u bilo kakvim oružanim formacijama, a potvrdio je da je u Smolući vidio “naoružano stanovništvo”.
Odgovarajući na pitanja branilaca, Jovanović je potvrdio da su on i još nekoliko zatočenika odbili razmjenu, kada su ih krajem jula iz Rapatnice bili odvezli prema Smolući.
Svjedok je do marta 1993. bio u zatvoru u Tuzli, gdje je osuđen na tri i po godine zatvora zbog “učešća u neprijateljskoj vojsci”.
BIRN