Na suđenju za zločine počinjene u Srebreniku, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je u ljeto 1992. godine bio zatvoren u Domu u Rapatnici, ali da tamo nije udaran ili maltretiran. Neđo Stokanović je kazao da je s porodicom živio u selu Brezje sve do sredine juna 1992. godine, kada je s obližnjih brda počelo granatiranje sela, nakon čega je s grupom mještana srpske nacionalnosti krenuo do sela Jasenica (općina Srebrenik).
“Nas 18 smo krenuli, ali smo svi zarobljeni u Oparkovici. Tamo smo predali par pištolja koje smo imali, ali svi smo bili u civilu. Zarobili su nas vojnici u maskirnoj uniformi. Stokana Markovića i još dvojicu su vezali i odvezli, a nas ostale su odveli u selo Straža”, prisjetio se Stokanović.
On je dodao da je u Straži ostao tri dana, nakon čega je s muškarcima odveden u Dom u Rapatnici, dok su žene i djeca prebačeni u Jasenicu.
“U Rapatnici su nas čuvali Muća i Senad. Prvi dan su donijeli liste i rekli da pišemo izjavu. Ja nisam znao pa su mi pomogli. Sejo je jednog tu i udario. Ja sam Mućeta znao odranije i rekao je da me neće dirati – i nisu. Drugi dan smo davali izjave. Ja sam samo kratko tu bio jer sam civil pa me nisu puno pitali”, kazao je Stokanović.
Prema svjedoku, nakon ispitivanja neki od zatvorenika su mu rekli da su udarani. Državno tužilaštvo tereti Ekrema Ibračevića, Faruka Smajlovića i Sejdaliju Ćovića za zločine počinjene 1992. godine nad srpskim civilima u Mjesnoj zajednici Rapatnica i prostorijama Fudbalskog kluba “Rapatnica”.
Prema optužnici, zatvorenici su premlaćivani, mučeni i zlostavljani, dok je Ibračević, vršeći nadzor nad zatočeničkim objektima, odobravao takvo postupanje. Ćoviću je na teret stavljeno da je ulazio u Mjesnu zajednicu i tukao civile, dok je Smajlović optužen što nije spriječio ulazak drugih osoba. Ibračević je, prema optužnici, bio načelnik vojne bezbjednosti Općinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) Srebrenik, Smajlović komandir voda Vojne policije Općinskog štaba TO-a, a Ćović pripadnik Vojne policije.
Svjedok Stokanović je rekao da je u Rapatnici ostao sedam dana, nakon čega je s ostalim zatvorenicima prebačen u zatvor u Tuzli, gdje je ostao preko pet mjeseci, sve do razmjene.
“Do Tuzle su nas prebacili hladnjačom. Izveli su nas i vezali. Mene nisu vezali, ali druge jesu. To mi je bio najteži dan… Vruće, tijesno, nema zraka… Jedino je što se ostalo živo”, kazao je Stokanović.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Odbrana prvooptuženog Ibračevića je svjedoka upitala da li je prije hapšenja bio u ratnim jedinicama u svom selu. Stokanović je to negirao. 
( BIRN )