Pod naslovom „Zaustavite Barašina“ današnje „Oslobođenje“ objavilo je komentar Sinana Alića, predsjednika Fondacije Istina Pravda Pomirenje, o Nacrtu Sporazuma između tužilaštava Republike Srbije i Bosne i Hercegovine. Komentar prenosimo u cijelosti

Zašto se tekst Sporazuma između Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije i Tužilaštva BiH krije od javnosti, pa i one stručne!
Šta se misteriozno krije u tekstu Sporazuma o saradnji u progonu počinitelja kaznenih dijela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida koji je „dogurao“ da faze nacrta, a sada se, na velika zvona, najavljuje njegovo potpisivanje od strana tužilaca Republike Srbije i Bosne i Hercegovine? Misterioznost je izbila u prvi plan jer je sporni „papir“ sklonjen od očiju javnosti, pa i one stručne, kao da se njegov sadržaj tiče samo ličnih odnosa na relaciji Barašin-Vukčević, a ne ukupnih odnosa između Bosne i Hercegovina  i Republike Srbije.
Najkraće rečeno, ako se ponuđeni papir potpiše u predloženom obliku Bosna i Hercegovina gubi dio pravnog suvereniteta kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina koji su se dogodili na njenoj teritoriji. Ili jednostavnije rečeno, poptisivanjem, ovako sročenog sporazuma, značajn dio aktivnosti Tužilaštva BiH, kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina, biće sveden na ulogu kancelarije Vladimira Vukčevića u Sarajevu.
Sve se u Sporazumu svodi na obavezu ugovornih strana o dostavljanju informacija i dokaza o postupcima za kaznena djela ratnog zločina počinjena na teritoriju BiH čiji počinitelji imaju državljanstvo BIH, ili Srbije, ili dvojno državljanstvo. Obaveza je obostrana i uvijek , i isključivio odnosi se na ratne zločine počinjene u BiH.
Iako se u Sporazumu konstatuje da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ne vodi ni jedan postupak za kaznena djela ratnog zločina počinjena na teritoriji Republike Srbije, nonšalantno se bosanskohercegovačko tužilaštvo stavlja u funkciju tehničkog servisa Vladimira Vukčevića. Šta to praktično znači? Da je Sporazum identičnog sadržaja potpisan prije tri godine sudbina Jurišića, Ganića, Divjaka i mnogih drugih protiv kojih je Tužilaštvo za ratne zločine otvorilo istragu i u nekim slučajevkima raspisalo crvene Interpolove potjernice (Bešlagić, Bajrić, Nikolić i Delibegović) bila bi zapečačena. Sarajevo  bi imalo obavezu da dokumenatciju o tim predmetima proslijedi u Beograd. Sličan scenario bi se realizovao i pri hipotetičkoj pretpostavci da Hag prestane funkcionisati, a u Beogradu konačno pronađu Ratka Mladića. Treba li postavljati pitanje gdje bi mu se sudilo. Naravno u Beogradu, a Sarajevo, bi po sporazumu bilo obavezno dostavljati informacije i dokumenta.
Iako i Barašin i njegov beogradski pajtaš Vukčević ponavljaju, kao papagaji, da će ovim sporazumom biti onemogućene paralelne istrage to ponuđeni tekst nigdje ne precizira. Sve se svodi na procedure oko ustupanja informacija i dokumenata.  Dobije li bosanskohercegovački potpis na ovaj papr Vukčević može zadovoljno trljati ruke –produžiće vijek trajanja radnje u kojoj je poslovođa i što ga je u proteklom periodu baš mučilo. I javno se jadao. Čak dotle da je haškim glavama, svojevremeno, ponudio tužiteljske usluge svoje radnje za procesuiranje ratnih zločina u Ruandi. Ne kaže džabe narodna da  bi besposlen pop i jariće krstio. U Ruandi Vukčević nije prošao, ali Bosna mu se smiješi.
I umjesto da se  jasno i nedvosmisleno precizira da će se međusobna saradnja dva tužilaštava, kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina, oslanjati na temeljni prioritet mjesne nadležnost tužilaštava na čijoj je teritoriji zločin počinjen i čiji su izvršioci građani te zemlje, što je u dosadašnjoj praksi bio veliki problem, Vukčević i Barašn nude još jedna papir koji će ovome prvom omogučiti da i dalje manipuliše svojim istragama za ratne zločine koji su se dogodilo u BiH i koje su počinilio njeni građani.
Kako bilo da bilo, Vukčević vještim manipulacijama i pritiscima sa potjernicama je ubijedio Barašina da stavi potpis na ponuđeni tekst Sporazuma. Iako javnost ne zna sa sadržinu ovog dokumenta već se najavljuju termini njegovog potpisivanja. Fondacija Istina Pravda Pomirenje posjeduje tekst pripremljen za potpis kao i saglasnost kojeg je Barašin obezbijedio u Ministarstvu pravde BiH i nudimo ga javnosti na uvid. Oni koji iščitaju ponuđeni tekst vjerovatno će shvatiti o kakvoj se podvali radi. Na kraju, nije bez značaja ni činjenica da se nakon tolikih godina nadmudrivanja saglasnost daje u tehničkom  mandatu.
Ukoliko nam je stalo do digniteta institucija pravde u Bosni i Hercegovini, ali i države u cjelini, Barašina treba zaustaviti.

Sinan Alić, predsjednik
Fondacije Istina Pravda Pomirenje