Jedan od ciljeva Okruglog stola bio je podstaći domaću ali i stranu javnost na ubrzanje sudskih procesa i ukazati na sporost kada je procesuiranje ratnih zločina u pitanju. U uvodnom izlaganju Sinan Alić, predsjednik Fondacije IPP naveo je „Kapiju" kao primjer sporosti kada je procesuiranje ratnih zločina u pitanju.

- Ubiti drugog i drugačijeg, poniziti, nanijeti mu bol, pokretačka je snaga ratne mašinerije. Teško je prihvatiti činjenicu da za uništavanje grada do sada niko nije procesuiran. Jedan od svjedoka na suđenju generalu Novaku Đukiću priznao je da su na ratnim kartama imali ucrtane urbane dijelove gradova. Zašto je ova hiperprodukcija zla, uperena protiv običnog čovjeka ostala nekažnjenja, pita Alić.
Dalila Demirović ispred Centra Civilnih Inicijativa – Mostar prisutnima je govorila o Inicjativi CCI.
- Bosna i Hercegovina još uvijek nema strategiju za procesuiranje ratnih zločina.
CCI je u drugoj polovini 2007. godine na adresu Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine dostavio prijedlog – inicijativu za donošenje ove strategije kojom treba odrediti način i kriterije odabira prioritetnih slučajeva, ali i izvore dokaza koji se koriste u istragama.
 U BiH trenutno ima preko 13000 potencijalnih osumnjičenih za ratne zločine. Postavlja se pitanje koliko će biti potrebno vremena da se tako veliki broj slučajeva istraži i procesuira. Strategija bi trebala dati odgovor na sva ta pitanja kako bi se sankcionisanjem počinilaca na najbolji način odbranio proncip legaliteta, ali i uspostavio osjećaj pravde kod žrtava ratnog zločina.
Vehid Šehić predsjednik „Foruma građana tuzla“ smatra da nije bilo Haškog tribunala ne bi bilo ništa ni urađeno.
- Spor ili ne, ocjenit će oni koji trebaju, ali Haški tribunal dao je određene rezultate. Treba stvoriti ambijent u državi da se što prije donese starategija za procesuiranje ratnih zločina i načina kako ohrabriti ljude na terenu, kaže Šehić
O ovom vrlo bitnom pitanju govorila je Jasminka Tadić ispred UHD „Prijateljice“ Tuzla.
- Radimo već petanest godina sa žrtvama, neophodno je naći načina da se žrtve rata psihološki ohrabre, rekla je Jasminka Tadić. Kada žrtve pristane na svjedočenje, vrlo brzo, uglavnom nakon prvog svjedoćenja, odustanu jer ne mogu podnijeti psihološki pritisak. Suđenja su za njih prave torture te vrlo brzo odustaju.
Roditelji poginule djece istrajavaju u želji da se kazne odgovorni za Kapiju. O tome je govorila Zineta Hidanović ispred Komisije za civilne žrtve rata.
- Trinaest godina smo mi ćutali, drugo vremena je trebalo da se otrijeznimo. Bili smo u nekoj zabludi, mislili da će se rješiti, kada smo vidjeli da se ništa ne dešava počeli smo da prikupljamo materijale. Vrlo brzo nakon toga došlo je do hapšenja Đukića. Nadamo se da će ovaj proces, mada spor, makar malo ublažiti naše boli. Sama sam na sebe kivna što nismo to ranije uradili. Naš problem neće niko rješiti, situacija je takva kakva jeste.,Život teče dalje, živimo sa bolom i borimo se za normalan život. Nama niko ne može našu djecu vratiti i zbog toga svi koji su zločin počinili moraju odgovarati.