Pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, saslušanjem svjedoka, u petak, 28. marta 2008., nastavljeno je suđenje Iliji Jurišiću kojeg optužnica tereti da je izdao naredbu o otvaranju vatre na kolonu JNA u povlačenju. Rasprava je otvorena intervencijom Jurišićevih advokata koji su od predsjedavajuće sudskog vijeća, Vinke Beraha-Nakičević, zatražili objašnjenje da li je podnesen pismeni zahtjev Tužilaštva za ratne zločine Srbije za direktan prenos suđenja. Pošto su dobili negativan odgovor, advokat Đorđe Dozet je zamolio da se to zapisnički konstatuje, jer ni njima nije poznat takav zahtjev, a tužilac Vukčević je na press- konferenciji, održanoj 22. februara, javnost obmanuo tvrdeći da je podnio zahtjev za javno snimanje, a da se tome suprostavila odbrana.
- Mi i danas ponavljamo da nemamo ništa protiv toga da se sudski proces javno prenosi, Nemamo šta kriti od javnosti, naglasio je Dozet
    Nastavak suđenja održan je u drugoj sudinci u kojoj nije bilo ni rešataka niti neprobojnog staklenog zida. Na samom početku izvršen je uvid u video-dokumentaciju koju su priložili Tužilaštvo i odbrana. Zanimljivo je da video-materijal Tužilaštva počinje snimcima Dobrovoljačke ulice u Sarajevu, a nastavlja snimkom Brčanske Malte sa zakašnjenjem od 53 minuta od trenutka kada se incident dogodio. Na drugoj strani advokati su priložili video-dokumentaciju nastalu u trenutku kada se sve događa. Potom je uslijedilo saslušanje svjedoka. Umjesto predviđene trojice, odazvala su se samo dojica.
    Predsjedavajuća sudskog vijeća je kazala da nisu mogli obezbijediti prisustvo Gorana Ilića, kome je Opštinski sud u Zvorniku pokušao uručiti poziv, a on ga je odbio napravivši incident zbog kojeg je morala intervenisati policija.  Njegov iskaz dat tokom istrage je pročitan u sudnici.
    Prvi svjedok koji je dao svoj iskaz je Radovan Krstić. U vrijeme incidenta bio je vojnik na redovnom odsluženju vojnog roka. Svjedočio je o načinu svog ranjavanja i ponovo potvrdio da ga je  tako ranjenog, dok je ležao u kanalu pored puta, pucnjem iz pištolja u usta, pokušao ubiti njemu nepoznati čovjek čiji je identitet naknadno utvrdio.
-Dok sam ležao ranjen u kanalu prišao je jedan dječak iz susjednog Doma za nezbrinutu djeci i pomilovao me po glavo. Nikada to ne mogu zaboraviti, izjavio je vidno potresen na završetku svog svjedočenja Radovan  Krstić.
Na pitanje advokata odbrane da li zna ko je Ilija Jurišić, Krstić je odgovorio negativno. Nemajući nikakvo pitanje za svjedoka Ilija Jurišić je izrazi svoje žaljenje i razumijevanje za patnje kroz koje je prošao i naglasio da on za to nije odgovoran.
    Zanimljivo, iako je riječ o njihovom svjedoku, Tužilaštvo Krstiću nije postavilo ni jedno pitanje.
    I drugi svjedok Miodrag Vukmirica, bio je vojnik na odsluženju vojnog roka. Ispričao je kako je došlo do njegovog ranjavanja, a potom spašavanja od strane građana u obližnjem stambenom objektu:
    - Prvu pomoć pružili su mi stanari zgrade, odveli me u jedan stan i omogučili mi da se telefonom javim svojim roditeljima u Beograd. Poslije su me prebacili u Bolnicu gdje sam imao izvanredan tretman od strane doktora i medicinskih sestara. Ja sam to potvrdio u svojoj izjavi 1992. godine  i ne mijenjam je ni danas. Volio bih da se ponovo sretnem sa tim ljudima.
    Nakon njegovog iskaza i potvrde da ne zna ko je optuženi, Ilija Jurišić je ponovo izrazio svoje razumujevanje za patnje svjedoka i naglasio da on za to nije odgovoran.
    Suđenje je okončano molbom advokata upućene sudskom vijeću da se Iliji Jurišiću, zbog čestih oscilacija u pritisku, omogući pregled  specijaliste kardiologa.
    Nastavak suđenje zakazan je za ponedjeljak, 31 marta, kada bi trebalo da budu saslušani svjedoci Novaković Slavko, Stevanović Radan i Mandić Tomislav.