Kakva je to kultura sjećanja kad pljujemo po ubijenoj djeci Tuzle dok podižemo spomenik kocki pored spomenika kostima?

Piše:Dragan Bursać

"Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo,

Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo, 

Ovdje se i umire da bi se živjelo..."

Slovo i misao velikog Maka Dizdara ugravirani su u kolektivnu svijest našu, ali je ugravirana i u kamen Kapije. Tuzlanske Kapije, mjesta na kojem je 71 mladi život zauvijek odnesen granatom srpskog fašističkog agresora 25. maja 1995.

I ta Kapija treba biti svetinja nad svetinjama, mjesto koje ćemo ćutke posjetiti, pogledati put neba, put zemlje, zaćutati i pomoliti se.

Slobodarska Tuzla, kao nijedno mjesto u Bosni i Hercegovini, obilježena je dobrotom, tolerancijom i onim iskonskim mirom, koji podaruje, kako ga rogobatno zovemo – suživot.

Tuzla, grad heroj, Tuzla, koja je svoju mladost doslovno dala, ironično, na Dan mladosti, sada baca kamen sama na sebe.

Kockarnica podno spomenika

Jer...

Jer tu istu Kapiju, na rastojanju od samo nekoliko metara, posmatra džejmsbondovski mladić, koji u naručju drži pin-ap djevojku, a zajedno se osmjehuju ruletu. Tako je!

Poziv svijetu, nekom drugom mladom svijetu u 21. vijeku da dođe u kladionicu-kockarnicu, koja se uskoro otvara.

Baš tu, eto, gdje je prije 23 godine mladost iscurila u smrt. Baš na mjestu na kojem je četnička granata, pod zapovjednom rukom monstrum-generala Novaka Đukića, ošinula u srce ljudsko, baš na tom mjestu ima da se kocka narod.

Pa gdje je pamet? Prvo, pamet od onih koji otvaraju kockarnicu podno Kapije ne treba tražiti. Za njih su predviđene  sankcije zakonske. Ako ima Zakona, Grada, Entiteta i Države. Te i takve ljude ne treba preispitivati niti pred moralni sud dovoditi.

Za njih je zatvor i svjetovni sud. Za njih su kosti 71 mrtvog mladog čovjeka tek isparenja podno "dobre lokacije". A sve je u "dobroj lokaciji". Ni kosti nisu svete. One ponajmanje.

Jer o kostima slabo ko vodi računa. Po onoj hladnoj, jezivoj, koja veli da mrtva usta ne govore i koja dodaje da je rodbina nastradalih ili i sama u grobu ili toliko nejaka da se njen glas i ne čuje, krupni kapital melje sve pred sobom. I svetinje najsvetije.

Jer krupni kapital ne zna, ne mari za empatiju, pravdu, red, ljubav i obzir. Kapital pretočen u kockarnicu samo čeka neko drugo dijete, pa da ga baci u očaj ovisnosti, da ga preda POROKU na vidjelo, pa da bude zarobljenik onog stola kocakrskog, onog ruleta dok sanja sebe u odijelu Džejmsa Bonda.

I to sve pod Kapijom tuzlanskom.

Kultura zaborava

Ne, ne treba od vlasnika kockarnice očekivati empatiju. Ali, šta je sa svima nama? Sa svima što se u istinu kunemo, što se na kulturu sjećanja pozivamo? Kakva je to kultura sjećanja kada pljujemo po ubijenoj djeci Tuzle dok podižemo spomenik kocki pored spomenika kostima? Hoćemo li licemjerno nabrajati kako nam drugi preko granice zatiru kulturu sjećanja dok sami sebi u glavu pucamo ovakvim metkom ludila iz ruskog ruleta?

I dok zemlja sramno ćuti, pripadnici Fondacije "Istina, pravda, pomirenje" uputili su apel nadležnim gradskim službama da još jednom analiziraju nastalu situaciju i donesu novo rješenje o namjeni tog objekta.

Zbog činjenice da je Kapija stratište velikog broja Tuzlaka, nedopustivo je u njenoj neposrednoj blizini otvarati objekt čiji sadržaj vrijeđa nedužne žrtve Kapije, saopšteno je iz Fondacije.

Eto na šta smo spali kao društvo! Spali smo doslovno na nivo da Fondacija koja treba da štiti dignitet ubijenih na Kapiji MOLI velmože naše da se odreknu kockarnice.

Ljudi iz Fondacije, pazite sad, apeluju da nadležne službe još jednom razmotre novonastalu situaciju.

Ako mislite da je to dovoljno loše, varate se.

Jer, vidite, Fondacija "Istina, pravda, pomirenje" JEDINA nešto radi. Doslovno jedina. Pa i ovaj tekst treba shvatiti kao osnovni ljudski i etički poziv na buđenje. Ne možemo se pretvarati da je sve u redu dok se otvara kockarnica podno Kapije. Nije ljudski!

I to prvo zbog izgubljene mladosti, pa onda zbog njihovih porodica, pa onda i zbog svih nas. Kakvo smo to mi društvo i sa kojim pravom mi prozivamo bilo koga na svijetu kada se mjesto jednog od najbolnijih stradanja u posljednjem ratu pretvara u neku ekstenziju kockarskog – šetališta? Ali, zastrašuje muk tišine i lakoća kapitala koja ždere istoriju i sa njom kosti 71 mladog čovjeka.

Da, četnici su ih pobili tog 25. maja 1995. Ali, kako nazvati ovu šutnju, ovu sramotu u kojoj kockarnica izjeda spomenik nego opetovano ubistvo?

I zato, ako odistinski pamtite, oci Tuzle, ako znate ili ste čuli za jedno od ubijene djece ili za nekoga od 150 ranjenih, kockarnice biti neće. Nije teško zabraniti otvaranje takve jedne bestijalnosti nadomak Kapije.

Dovoljno je pročitati imena ubijene mladosti tuzlanske:

1. Suzan Abulismail, 15 godina

2. Edina Ahmetašević, 20 godina

3. Elvis Alagić Enko, 17 godina

4. Admir Alispahić, 24 godine

5. Lejla Atiković, 14 godina

6. Asmir Bakalović, 19 godina

7. Adnan Beganović, 16 godina

8. Damir Bojkić, 27 godina

9. Indira Borić, 36 godina

10. Ilvana Bošnjaković, 17 godina

11. Elma Brguljak, 20 godina

12. Lejla Bučuk, 16 godina

13. Sanja Čajić, 17 godina

14. Selma Čaušević, 17 godina

15. Amir Čekić, 21 godina

16. Samir Čirak, 18 godina

17. Almasa Ćerimović, 19 godina

18. Zada Dedić, 20 godina

19. Razija Đedović, 19 godina

20. Amir Đapo, 20 godina

21. Suzana Đušić, 14 godina

22. Amir Đuzel, 26 godina

23. Muris Fatušić, 15 godina

24. Ago Hadžić, 20 godina

25. Hamdija Hakić, 48 godina

26. Senad Hasanović, 26 godina

27. Šemsa Hasičić, 20 godina

28. Alem Hidanović, 19 godina

29. Nedim Hodžić, 30 godina

30. Hasan Hrustanović, 25 godina

31. Adnan Hujdurović Kindže, 18 godina

32. Elvira Hurić, 16 godina

33. Almir Jahić Bato, 18 godina

34. Azur Jogunčić, 24 godine

35. Sandro Kalesić, 2 godine

36. Franc Kantor, 24 godine

37. Damir Kurbašić, 20 godina

38. Vanja Kurbegović, 17 godina

39. Vesna Kurtalić Veca, 15 godina

40. Sulejman Mehanović, 28 godina

41. Pera Marinović, 37 godina

42. Nenad Marković Nešo, 19 godina

43. Amira Mehinović, 21 godina

44. Edin Mehmedović, 19 godina

45. Edisa Memić, 19 godina

46. Adrijana Milić, 17 godina

47. Nešet Mujanović, 20 godina

48. Edin Mujabašić Mony, 21 godina

49. Samir Mujić, 28 godina

50. Elvir Murselović, 23 godine

51. Šaban Mustačević, 29 godina

52. Dijana Ninić, 20 godina

53. Selma Nuhanović, 17 godina

54. Indira Okanović, 16 godina

55. Rusmir Ponjavić, 20 godina

56. Raif Rahmani, 22 godine

57. Fahrudin Ramić, 34 godine

58. Nedim Rekić, 27 godina

59. Jasminko Rosić, 32 godine

60. Nihad Šišić, 19 godina

61. Armin Šišić, 19 godina

62. Senahid Salamović, 25 godina

63. Edhem Sarajlić, 20 godina

64. Jasminka Sarajlić, 23 godine

65. Asim Slijepčević Asko, 20 godina

66. Savo Stjepanović, 25 godina

67. Jelena Jezidžić Stojičić, 44 godine

68. Ilinka Tadić, 53 godine

69. Azur Vantić, 19 godina

70. Mustafa Vuković, 23 godine

71. Adnan Zaimović Garo, 27 godina

Hoćete li se kockati sa njom???

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera