Znali su šta rade

Prvo su upozorili da na autostradi stradanja i pakla može nestati muslimanski narod, onda su pakleni plan ozvaničili 9. januara 1992. Skupštinom srpskog naroda Bosne i Hercegovine. I odmah proglasili nevažećim odluke ZAVNOBiH-a. Mislili su da mogu raditi što god im je volja. I radili su: Prijedor, Omarska,  Šest strateških ciljeva među kojima se posebno ističe brisanje granice na Drini, Koričanske stijene, Bijeljina, silovanja bošnjačkih i hrvatskih žena, Trnopolje, Sanski Most, Bratunac, protjerivanje nesrpskog stanovništva, Vlasenica, spaljivanje ljudi u Višegradu, temeljito rušenje muslimanskih bogomolja, Markale, Kapija i na kraju – Srebrenica. Sumanuto jureći nacionalističkom autostradom pakla stigli su na cilj. Dobili su i međunarodni pečat za ostvareno.

I sada svetkuju: u defileu do zuba naoružani u crnim uniformama ešalon spreman da brani tekovine 9. januara.  Patrijarh Irinej jednom reče da je Republika Srpska božije djelo. Treba mu vjerovati, jer su božiji poslanici ogrnuti u crne mantije Srpske pravoslavne crkve blagosiljali koljače na njihovom “svetom putu” po Bosni.  Danas patrijarh zbori kako su Republika Srpska i Republika Srbija  jedno i da to treba braniti po svaku cijenu. Pogotovo ako tu cijenu plaća neko drugi. Danas se niko ne oglašava kada razularena rulja jedan tipično porodični hriščanski praznik obilježava divljanjem po Srebrenici i Višegradu. Šute i oni koji su na svečanim božićnim liturgijama govorili o suživotu. 

Čini se da je samo pitanje  vremena kada će SPC za svece proglasiti Karadžića, Mladića, Bearu, Krstića i ine jer ono što se danas slavi njihovo  je djelo. I ne pomaže tu ustavni sud niti bilo koja pravosudna institucija, jer se, osim “srpskih izroda” , u Republici Srpskoj tome ne suprotstavlja niko, ni pozicija ni opozicija.

Definitivno, o ovoj državi nema nikoga ko ih može zaustaviti. Neka paradiraju u crnom uniformama naoružani do zuba, ali ih treba  stalno podsjećati da se u temeljima Republike Srpske nalaze kosti Glogove, Crnog vrha, Tomašice i inih stratiša.

Sve dok ne dočekamo generaciju pripadnika “nebeskog naroda” koja će shvatiti da za razumijevanje genocida ne treba putovati u daleki Izrael i obilaziti Muzej Jad Vašem. 

Za kolektivno triježnjenje dovojno je obići Srebrenicu i Potočare.

Fondacija Istina Pravda Pomirenje