Američki historičar Robert Donia je ove godine izabran za počasnog građanina Sarajeva, a tim povodom je govorio za naš portal.
Vrlo dobro poznaje okolnosti u Bosni i Hercegovini i ostatku bivše Jugoslavije. Sarajevo je prvi put posjetio sredinom 60-ih godina. Autor je djela "Sarajevo: biografija grada", kojim tematizira historiju grada od njegovog nastanka do postdejtonskog vremena. Napisao je i knjigu "Radovan Karadžić: arhitekta genocida u Bosni".
Bio je vještak Tužilaštva Haškog tribunala na suđenju ratnim zločincima, bivšem šefu srbijanske Državne bezbjednosti Jovici Stanišiću i njegovom zamjeniku Franku Simatoviću.
Profesor Donia je za Klix.ba govorio o tome šta mu znači biti počasni građanin Sarajeva i kako doživljava glavni grad Bosne i Hercegovine. Osvrnuo se na očekivanja u Bosni i Hercegovini od novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena.
Tema razgovora je bila i potencijalna zabrana negiranja genocida.
Odgovorio je da li misli da će Sjedinjene Američke Države podržati Nijemca Christiana Schimdta za novog visokog predstavnika. Komentarisao je i navode da Njemačka ima prorusku politiku prema Bosni i Hercegovini.
Počnimo od onog što je povod za ovaj razgovor. Šta za vas znači biti počasni građanin Sarajeva?
U svom 50-godišnjem angažmanu posvećenom Sarajevu i njegovim građanima, grad sam doživljavao kao svoj drugi dom. U nekim aspektima to je bio moj prvi dom. Počastvovan sam kada znam da postoje uzajamna prihvatljivost i ljubav. Veoma sam zahvalan Gradskom vijeću Sarajeva i onima koji su me predložili da dobijem ovo priznanje (op. a. predložilo ga je Udruženje za modernu historiju).
Glavni grad Bosne i Hercegovine posjetili ste prvi put 60-ih godina. Kako ste tada doživljavali grad, a kako ga doživljavate sada?
Od prve posjete 1965. shvatio sam da je ovo otvoreno, uspješno središte jedinstvene kulture zajedničkog života, tolerancije i različitosti. Nešto od toga je izgubljeno u ratu 90-ih godina i u vremenu poslije toga. Međutim, ostala je jezgra zajedničkog života koja Sarajevo čini jedinstvenim gradom, ali se on i dalje mijenja.
Veliki broj građana Sarajeva, posebno oni stariji, smatraju da je grad u svakom smislu prije bio bolji. Da li dijelite ovo mišljenje?
Da, moramo biti svjesni da su konstantne promjene i evolucija svojstveni prirodi svakog grada. Nema povratka u neko zlatno doba. Smatram da je grad u nekim stvarima bolji nego što je to bio 70-ih godina, ali u nekima i nije.
Grad je bio prepoznatljiv po multikulturalizmu. Za neke je to i dalje slučaj, dok neki smatraju da to više nije tako. Da li je rat zaista ubio multikulturalizam, prije svega u smislu tolerancije, ili je ipak preživio?
Preživio je, ali sada je drugačije nego prije i izgledno je da će se stvari i dalje mijenjati. Svako ko posjeti grad može očekivati susretljivost, posebno oni s dobrim namjerama, kao i otvorenost prema novim idejama i ljudima.
Pisali ste o ratu u Bosni i Hercegovini. Veoma dobro poznajete lik i djelo osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, ali ideje koje su inspirisale njega i druge da čine zločine su i dalje žive u Bosni i Hercegovini. Da li bi zabrana negiranja genocida bila jasna poruka da su takve ideje neprihvatljive u 21. stoljeću?
Ako mene pitate, mislim da apsolutno zabranjivanje bilo koje ideje, koliko god ona bila odvratna, nije zdrav korak. Iako njihovo aktivno zagovaranje i poticanje mogu vrlo brzo izaći van ilegalnog ponašanja. Vjerujem da je na nama koji istražujemo ovo pitanje da argumentirano pobijedimo u raspravi o genocidu, a na polju različitih ideja i stavova.
Mnogi građani Bosne i Hercegovine imaju velika očekivanja od novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena. Da li je ovo očekivanje opravdano ili koliko je ono uopće utemeljeno u stvarnosti?
S obzirom na tradicionalnu američku politiku da Evropa predvodi odnos prema Bosni, smatram da je nerealno očekivati radikalne promjene američke politike pod Bidenovim vodstvom. No, očekujem da će Bidenova administracija posvetiti više pažnje Bosni.
Kakva će biti politika Bidenove administracije prema Bosni i Hercegovini i ostatku Zapadnog Balkana?
Generalno, očekujem da će uvažavati Evropu u NATO partnerstvu i u integraciji zemalja Jugoistočne Evrope.
Njemačka je zvanično kandidovala Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika. Da li će ga SAD podržati?
Vjerujem da će SAD podržati onoga ko bude izabran za visokog predstavnika, pa ko god bio.
Kako komentarišete navod da je Njemačka naklonjena Rusiji, pa time i njena politika prema Bosni i Hercegovini? Da li je zaista Schmidtova kandidatura u korist Rusije, kako neki tvrde?
Samo će vrijeme pokazati. Bilo koje predviđanje s ove vremenske distance je samo površno špekuliranje.
Šta očekujete od novog visokog predstavnika?
Svaki visoki predstavnik je imao svoj način rada i svoju politiku. Dojam je da je veoma mali broj njih bio predvidljiv. Tako da ne želim nagađati o tome šta će se desiti.
Čini se da je Bosna i Hercegovina daleko od članstva u NATO-u, a još dalje od članstva u EU. U knjizi "Sarajevo: biografija grada" spomenuli ste i istaknutog jugoslavenskog borca iz Drugog svjetskog rata Valtera Perića. Da li bi zapravo građani trebali biti Valter Perić koji će riješiti probleme koje ima?
Sarajlije bi trebali probleme rješavati bez vanjske pomoći. Valter će uvijek biti kulturna, pa čak i herojska ikona za divljenje koja je spasila grad. No, sada je vrijeme za drugu vrstu političkog vodstva.
Klix.ba